Dobrodošli na moj blog

Ovaj blog je namenjen svima koji žele da se opuste, zabave, nasmeju... a možda i nešto nauče.

24. 1. 2011.

Omiljene kratke SF priče - „Poruka“ by Damir Mikuličić

„Poruka“

Mamutska zdjela radioteleskopa poslušno je, vođena programiranim radom elektromotora, pratila prividni hod neba, uprta neprekidno u istu točku zvjezdanog mozaika. Osovine tisućutonske čelične konstrukcije okretale su se, oku nazamjetljivo sporo, imitirajući vrtnju Zemlje, a vjetar je fijukao kroz šumu metalnih greda, što su se račvale iz stambenih nosača, pa sve više u nježnije i nježnije grane, na čijim je završecima bilo spleteno žičano gnijezdo. Točno u sredini, u fokusu toga kiklopskog cvijeta, uzdizao se antenski vršak, kao tučak, u koji se slijevaju svi mirisi prostora, odbijeni od metalnih latica uokolo.

Već tjednima je ovaj ponos tehnike uporno, dan za danom, upirao pogled svoje metalne mrežnjače u elektromagnetska sijevanja određenog područja svemira, u nadi da će iz te kakofonije razlučiti jasne logičke impulse. Prije dvadeset osam godina, iz tog je radioteleskopa potekla u istom smjeru struja signala, krenula kao pravolinijski usnopljeni slijed titraja prema četrnaest svjetlosnih godina udaljenom zvjezdanom sustavu, objavljujući njenim hipotetskim stanovnicima da nisu jedini u svemiru. Homo sapiens je bio ponosno uzdignuo njušku prema nekim najbližim zvijezdama i zavijao matematske dokaze o svom postojanju. Zatim je čekao eventualni odgovor.

Ali, zvijezde su šutjele. Ipak, sada je s jedne upravo stizao odgovor.

Prvi je elektromagnetski udar preplavio zdjelu radioteleskopa kao morski val, kad poklopi uleknuće u obalnoj hridi, lomeći se na njenim bokovima, pretvoren u povratni stup pjene. Odbijeni sa zidova parabolične antene, združeni u jedinstven vrisak, kvanti impulsa zaigrali su oko maloga antenskog vrška u fokusu. Prijemna elektronska kola radioteleskopa prihvatila su podražaj iz svoga istaknutog pipka, oslobađajući se sapete energije, što je sada kao sve moćnija elektonska lavina, izazvana bezglasnom jekom iz svemirskih dubina, protutnjila kroz labirint radio prijemnika.

Dan kasnije, cijeli je svijet saznao sadržaj poruke. Gramatički besprijekorna, logički jasna, kratka, bila je ponovljena više puta na nekoliko vjetskih jezika:

„Vaši signali nepotrebni. Znamo za vas, ali još niste zreli za kontakt. Šutite i razvijajte se.“

Нема коментара:

Постави коментар