Omiljeni stihovi - "Ne daj se Ines" by Arsen Dedić

“Ne daj se Ines”

Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama, moja Ines,
drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla,
prijatan raspored i rijetki predmeti,
imala si više ukusa od mene
tvoja soba… divota...

gazdarica ti je u bolnici. 

Uvijek si se razlikovala,
po boji papira svojih pisama,
po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice
i ruši se zeleni autobus,
tjeran jesenjim vjetrom,
kao list niz jednu beogradsku padinu,
u večernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima.

Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se, Ines.

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica,
loše prikrivena želja,
tvoj je način gospođe
i obrazi seljanke,
prostakušo i plemkinjo moja,
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba obješena
u zraku, kao narandža,
kao narandžasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom Zagreba,
Proleterskih brigada 39, kod Prković,
pokisla ulica od prozora,
dalje i šum predvečernjih tramvaja,
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i, molim vas, ako netko traži…

Ne daj se, Ines.

Evo me, ustajem,
tek da okrenem ploču,
da li je to nepristojno,
u ovakvom času,
Mocart, Requiem, Agnus Dei,
meni je ipak najdraži početak,
raspolažem s još milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara,
i krade i napušta.

Ne daj se, Ines.

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža,
odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu,
dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve,
u prosjeku 1938
ja neću imati s kim
ostati mlad, ako svi ostarite
i ta će mi mladost
teško pasti,
a bit će, ipak,
da ste vi u pravu,
jer sâm sam na ovoj obali,
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši
u listopadu, na otocima,
more od olova
i nebo od borova,
udaljeni glasovi, koji se miješaju,
glas majke, prijatelja, kćeri,
ljubavnice, broda, brata,
na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom,
još malo šetnje uz more
i gotovo.
Ne daj se, Ines.

Arsen Dedić